Kazalište je način promišljanja društva u kojemu živimo, kritički je osvrt na trenutak i univerzalna ideja čovjekove egzistencije od obreda do antiteatra. Kazališni izazovi okupljaju zaljubljenike u sve oblike scenske izvedbe, u napeto iščekivanje prve izgovorene riječi, u pljesak kao površni izraz oduševljenja, u energiju zajedništva u mraku i tišini naših pojedinačnih nutrina, u taloženje svih dodirnutih osjetilnih i nadosjetilnih zrnaca našega postojanja.
U ritmu jedne predstave mjesečno namjera nam je i želja pohoditi sva mjesta zagrebačkih kazališnih zbivanja. Želja nam je uživati u živoj riječi i životvornom pokretu umjetnika glumaca koliko god ona bila bolna i udarala posred naših krhkih izloženosti, koliko god bila dobrohotna i protkana humorom.
Kazališni izazovi kao nadopuna nastavnim sadržajima i kao izravna poveznica s izvannastavnom aktivnošću Teatrološke skupine, predstavlja aktivnost koja je namijenjena svima koji otvorena duha i srca prilaze hramu u kojemu se događa život izvan života i životniji od života.
Predstave koje smo pogledali (W. Shakespeare, Na tri kralja, B. Jelčić, Sorry, G. Verdi, Traviata, P. I. Čajkovski, Labuđe jezero, E. de Filippo, Subota, nedjelja i ponedjeljak, J. B. P. Molière, Škrtac, D. Eldridge, Početak, M. Begović, Pustolov pred vratima, K. Zec, Euforija. Á. Schilling, Anđeo od leda, Euripid, Medeja, J. Karas, Realisti, E. Janikovszky – Z. Ladika – L. Tulač, U koga se uvrglo ovo dijete, M. Delaporte & A. de La Patellière, Sve zbog jednog imena, W. Shakespeare, San Ivanjske noći, N. V. Gogolj, Ženidba, D. Harjaček, Kamov, Potres, M. Matišić, Otac, Kći i Duh Sveti, E. Rostand, Cyrano de Bergerac) bile su poticaj za mnoge razgovore i razmišljanja. Učenici koji su ih pogledali, a ima ih koji su pogledali gotovo sve predstave, postali su publika koja ima iskustvo i stav, publika koja prepoznaje kvalitetu, koja promišljeno i argumentirano iznosi svoje viđenje viđenoga.
voditelj aktivnosti Zoran Čorkalo, prof.
